отцепля́ть
Sens
-
1. désengager, délier, détacher, séparer
Conjugaison
| Présent | Futur | |
|---|---|---|
| я | отцепля́ю ▶Pro | бу́ду отцепля́ть |
| ты | отцепля́ешь ▶Pro | бу́дешь отцепля́ть |
| он/она́/оно́ | отцепля́ет ▶Pro | бу́дет отцепля́ть |
| мы | отцепля́ем ▶Pro | бу́дем отцепля́ть |
| вы | отцепля́ете ▶Pro | бу́дете отцепля́ть |
| они́ | отцепля́ют ▶Pro | бу́дут отцепля́ть |
Impératif
| ты | отцепля́й ▶Pro |
|---|---|
| вы | отцепля́йте ▶Pro |
Passé
| masculin | отцепля́л ▶Pro |
|---|---|
| féminin | отцепля́ла ▶Pro |
| neutre | отцепля́ло ▶Pro |
| pluriel | отцепля́ли ▶Pro |
Participes & gérondifs
| Actif présent | отцепля́ющий ▶Pro |
|---|---|
| Actif passé | отцепля́вший ▶Pro |
| Passif présent | отцепля́емый ▶Pro |
| Passif passé | — |
| Gérondif présent | отцепля́я ▶Pro |
| Gérondif passé | отцепляв / отцеплявши ▶Pro |